Ako išta znate o Irnovcu javite mi na info@wirename.com ili na Viber, WhatsApp, Telegram +1 847 312 2439
Marjan Stefanović
Čikago, USA
Kotar Slunj i kotar Veljun u NOR-u i socijalističkoj izgradnji, knj. 1 i 2 (Zbornik 18), 1988.
Knjigu možete preuzeti u pdf formatu ovde:
https://wirename.com/wp-content/uploads/2022/10/Slunj-Veljun-popis-zrtava-1941.pdf
U knjizi se nalazi potpuniji spisak imena stradalih gde je popisano preko 9.000 Srba kotara Slunj po mestima, bez puno grešaka
***
Knjigu sam kupio telefinom-pouzecem na web stranici https://www.da-ka.hr/izdanja-drzavnog-arhiva-u-karlovcu/
Adresa: Državni arhiv u Karlovcu
47000 Karlovac, Ljudevita Šestića 5
Telefon: (+385 – 047) 412-366 (centrala) – možete je naručiti telefonom (knj. 1 i 2 -Zbornik 18, 1988) po cijeni 50 kuna
Prvi put sam knjigu pronasao 2014 godine na web stranoci znaci.net
sada 2022 godine se moze nači na web-arhivi (domain je obrisan)
http://web.archive.org/web/20190805082639/http://www.znaci.net/00003/497.pdf
***
15.08.1942 – 15.08.2022 godine je 80 godina od progroma u Irinovcu (Grabovac Drežnički, pokraj Plitvickih Jezera) porodice Bosnić.
Dana 15.08.1942 godine došle su ustaše iz susjednog Drežnika i Rakovice te izvšile strašan zločin klanja, paljevine i pljačke. Ustaška druga Mesićeva satnija je zaklala redom žene, djecu, muškarce ispred kuće Ostoje Rakića u Grabovcu. Nakon pokolja sa bajonetama i noževima, 61 žrtve su ubacili u kuću, na njih nabacali slamu i zapalili, gdje su poklani sa kućom izgorjeli.
Ustaše su u kući Ostoje Rakića u Grabovcu 15. 8. 1942. zaklale i spalile 28 dijece, 33 odrasle osobe, ukupno 61 osoba.
Moja familija kobnog dana 15.08.1942 je zaklana u kući Ostoje Rakića u Grabovcu i spaljena:
BOSNIĆ Mile zvani JANKO, 1902, imao je 42 godine
BOSNIĆ MARIJA(MARA), 1902, imala je 42 godine
BOSNIĆ RADE, 1922, imao je 20 godina
BOSNIĆ SOKA, 1925, imala je 17 godina
BOSNIĆ LJUBICA, imala je 14 godina.
BOSNI Ć DANICA, imala je 13 godina
BOSNIĆ BORKA, dijete, imala je 6 godina
BOSNIĆ MIRKO, 1939, dijete, imao je samo 3 godine
Pokolj su prezivilli moja majka Milija Bosnić jer je bila toga dana kod tetke Marije u Koritama i njen brat Ilija Bosnić koji se sakrio ispod plašta sijena i slusao jauke brace i sestara.
** Po kazivanju rođakinje Mice Ožegović iz Inđije :
U veče prije pokolja je došao Janku jedan iz Sadilovca, u Sadilovcu su skoro svi poubijani i rekao sta se deselio.
A iz Drežnika došla je jedna hrvatica i rekla Micinoj babi, bila je dobra sa njom: “Kato bićete svi u Irnovcu poklani”
Od Mice otac je pobego sa familiom iz sela , dok je Janko verovao da nije za ništa kriv i odlučio da ostane u svojoj kući.
Ako išta znate o Irnovcu javite mi na info@wirename.com ili na Viber, WhatsApp, Telegram +1 847 312 2439
Klanje i ubijanje su izvršili: Ivan Cindrić Lukin, Dragan Vuković Mušterijin, Đuka Bićanić, Dane Šebalj, Adam Gašparović, Ivan Pemper i Mate Stanković, svi iz Grabovca.
Sve kuće u Irinovcu toga dana su popaljene i selo nije postojalo od 1942 do 1970 godine.
U Irnovcu je ubijeno ukupno 92 osobe, po familijama ubijeno je:
BOSNIĆ 34 osobe, od toga 17 odraslih i 16 dijece
RODIĆ 16 osobe
RAKIĆ 12 osobe
VARIĆAK 11 osobe
ZORIĆ 10 osobe
BAJIĆ 6 osobe
Izvor:
*****
Ustaše 19. ustaške bojne pod zapovjedništvom Milana Mesića i ustaše iz Rakovice i Slunja, te okolnih hrvatskih sela zaklale su i zapalile u vlastitim im kućama, 15. avgusta 1942. godine, 244 srpska seljaka, od kojih 122 djece u starosti od mjesec dana do petnaeste godine. Svi su bili iz sela Grabovca (99), Irinovca (67), Nove Kršlje (28), Stare Kršlje (26), Sadilovca (17), Lipovače (3), Kordunskog Ljeskovca (3) i Rakovice (1). Poklali su ih u jednom danu u kući Dane Rakića, Miloša Lalića, Ostoje Rakića, Petra Egića, Mile Grgića i Ilije Kovačevića.
Kuće su sa žrtvama zapalile. Na hrpe pobijenih i spaljenih, ustaše i oružnici NDH nabacali su zemlju.
O tom genocidu sačuvano je više svjedočanstava, prije svega ustaških zločinaca i dvojice preživjelih iz masovnog pokolja.
***
O tom genocidu sačuvano je više svjedočanstava, prije svega ustaških zločinaca
https://jadovno.com/dr-djuro-zatezalo-pokolj-u-sadilovcu-na-kordunu/#.YPHtTmRKiKs
Ivan Pemper, Lipovača
Doveli smo ih do kuće Dane Rakića i u njegovom dvorištu poklali i poubijali, a zatim kuću i štalu zapalili gdje su žrtve izgorjele
Ustaša Ivan Pemper iz sela Lipovače o pokolju srpskih seljaka 15. augusta 1942. godine u Grabovcu i Irinovcu je ispričao:
„Srpnja 1942. stupio sam dobrovoljno u drugu ustašku satniju Milana Mesića u Rakovici. Dok sam bio u toj satniji išli smo u srpska sela u akciju u Grabovac, Kordunski Ljeskovac, Kršlju, Brezovac, Mašvinu, Močila i Mudrić Glavicu. Kada smo išli u Grabovac i Irinovac, tada je naša druga Mesićeva satnija uz pomoć oružnika Brace Devčića, koji su se nalazili u Rakovici, pohvatala u Grabovcu i Irinovcu oko 50 srpskih žena, djece i muškaraca. Doveli smo ih do kuće Dane Rakića i u njegovom dvorištu poklali i poubijali, a zatim kuću i štalu zapalili gdje su žrtve izgorjele…”
Dalje navodi imena i prezimena ustaša koljača, te nastavlja:
„Svi su ovi klali i ubijali Srbe kod kuće Dane Rakića, a ja sam dovodio narod na pokolj i držao stražu. Osim toga pohvatano ih je dosta u Grabovcu, a njih su kod grabovačke škole poklali i poubijali: Ivan Cindrić Lukin, Dragan Vuković Mušterijin, Đuka Bićanić, Dane Šebalj i Mate Stanković, svi iz Grabovca. Poubijali smo mi njih dosta, a i poklali u kući Ostoje Rakića u Grabovcu pa leševe i kuću zapalili…”
izvor
https://jadovno.com/dr-djuro-zatezalo-pokolj-u-sadilovcu-na-kordunu/#.YPHtTmRKiKs
Stevan Radaković, Stara Kršlja Rakovica
Gledao sam kako ustaše kolju, siluju i spaljuju žrtve gledao sam kako su ustaše pred kućom zaklale mog djeda Dmitra
Svjedočanstvo Stevana Radakovića zapisao je Petar Zinaić 1966. godine u kojem Stevan kaže:
,,U Grabovcu su 15. augusta 1942. godine došle ustaše iz Drežnika i izvršile strašan zločin klanja, paljevine i pljačke nad srpskim narodom gdje je izgubilo živote mnogo muškaraca, žena i djece iz Grabovca i Irinovca i još toliko onih koji su se tamo zatekli iz drugih sela kao izbjeglice.
Kada su zločinci došli kod kuće Dmitra Kovačevića gdje sam se nalazio sa djedom Dmitrom, braćom i sestrom ja sam se uspio sakriti u veliku travu blizu kuće i gledao sam kako su ustaše, naše komšije i Ličani, pre kućom zaklali moga djeda Dmitra, koji je imao željeznu protezu desne noge. Gledao srna kada su klale moju braću Bogdana i Đuru i sestru Nadu. Klali su redom žene i djecu. Nakon pokolja žrtve su ubacili u kuću, na njih nabacali slamu i zapalili, gdje su poklani sa kućom izgorjeli.
Gledao sam kako muče i siluju: Anku Dmitrović, Jeku Ivančević, Danicu Egić i neke druge čijih se imena ne sjećam. Imale su od 15 do 19 godina. Nakon silovanja su ih poklale i bacile u zapaljenu kuću.
Ja sam sve to gledao i bojao se da me ne pronađu. Kad su zlikovci otišli naišao je moj otac Miladin. Našao me gdje se grijem kod vatre kuće koja je sagorijevala. Pitao me za ostale, a ja sam mu rekao da su zaklani i spaljeni i pokazao mu u vatri željeznu protezu njegovog oca Dmitra.
Otišli smo u selo Močila. Tu sam odmah stupio u partizane.
Imao sam samo trinaest godina.. .”
Adam Gašparović, Rakovica
Tu sam ga zaklao i rekao da mu majku srpsku
Ustaša Adam Gašparović je ispričao: „Prilikom paljenja Kordunskog Ljeskovca, dolutalo je iz tog sela jedno srpsko dijete u Rakovicu, a ime mu je bilo Željko. To dijete bilo je kod mene i čuvalo mi stoku, sve do ulaska partizana u Rakovicu.
Kada sam se ja sa svojom familijom povlačio, poveo sam i to dijete do Bliznice i tu sam ga zaklao i rekao da mu majku srpsku, da više neće Srbe ploditi. Nakon toga povukao sam se sa familijom i ustašama u Karlovac…”[4]
Ustaše 19. ustaške bojne pod komandom Milana Mesića i ustaše iz Rakovice i Slunja, te okolnih hrvatskih sela zaklale su i zapalile u vlastitim im kućama, 15. augusta 1942. godine, 244 srpska seljaka, od kojih 122 djece u starosti od mjesec dana do petnaeste godine. Svi su bili iz sela Grabovca (99), Irinovca (67), Nove Kršlje (28), Stare Kršlje (26), Sadilovca (17), Lipovače (3), Kordunskog Ljeskovca (3) i Rakovice (1). Poklali su ih u jednom danu u kući Dane Rakića, Miloša Lalića, Ostoje Rakića, Petra Egića, Mile Grgića i Ilije Kovačevića.
Kuće su sa žrtvama zapalile. Na hrpe pobijenih i spaljenih, ustaše i oružnici NDH nabacali su zemlju.
O tom genocidu sačuvano je više svjedočanstava, prije svega ustaških zločinaca i dvojice preživjelih iz masovnog pokolja. Ovdje navodim samo neke od njih.
Petar Magdić, Korita
Moj vod sa još jednim vodom ustaša opkolio je Donji Grabovac kod škole, gdje smo pohvatali 50 žena i djece koje smo potukli na poljima
Ustaša iz sela Korita, Petar Magdić je ispričao:
„Naša cijela satnija opkolila je selo Grabovac. Dva voda pohvatali su oko 60 osoba, doveli na Rakića Brdo i kuću Dane Rakića gdje si ih zaklali i kuću zapalili. Moj vod sa još jednim vodom ustaša opkolio je Donji Grabovac kod škole, gdje smo pohvata li 50 žena i djece koje smo potukli na poljima. Moj vodnik primijetio je kod potoka Grabovac šest srpskih civila po koje sam išao ja, Pero Korica iz Lipovače, Đuka Bićanić iz Grabovca, Mića Hodak iz Selišta i još neki.
Kada smo se približili ovim civilima, jedna je Srpkinja bježala i ja sam za njom trčao oko 50 metara i ubio je iz svog karabina, i još jednog muškarca. Ostale su poubijale ustaše koje su sa mnom išle. Kada smo potukli Srbe u Grabovcu sa sobom smo potjerali oko 40 komada goveda u Rakovicu i podijelili Hrvatima…”
Ivan Pemper, Lipovača
Doveli smo ih do kuće Dane Rakića i u njegovom dvorištu poklali i poubijali, a zatim kuću i štalu zapalili gdje su žrtve izgorjele
Ustaša Ivan Pemper iz sela Lipovače o pokolju srpskih seljaka 15. augusta 1942. godine u Grabovcu i Irinovcu je ispričao:
„Srpnja 1942. stupio sam dobrovoljno u drugu ustašku satniju Milana Mesića u Rakovici. Dok sam bio u toj satniji išli smo u srpska sela u akciju u Grabovac, Kordunski Ljeskovac, Kršlju, Brezovac, Mašvinu, Močila i Mudrić Glavicu. Kada smo išli u Grabovac i Irinovac, tada je naša druga Mesićeva satnija uz pomoć oružnika Brace Devčića, koji su se nalazili u Rakovici, pohvatala u Grabovcu i Irinovcu oko 50 srpskih žena, djece i muškaraca. Doveli smo ih do kuće Dane Rakića i u njegovom dvorištu poklali i poubijali, a zatim kuću i štalu zapalili gdje su žrtve izgorjele…”
Dalje navodi imena i prezimena ustaša koljača, te nastavlja:
„Svi su ovi klali i ubijali Srbe kod kuće Dane Rakića, a ja sam dovodio narod na pokolj i držao stražu. Osim toga pohvatano ih je dosta u Grabovcu, a njih su kod grabovačke škole poklali i poubijali: Ivan Cindrić Lukin, Dragan Vuković Mušterijin, Đuka Bićanić, Dane Šebalj i Mate Stanković, svi iz Grabovca. Poubijali smo mi njih dosta, a i poklali u kući Ostoje Rakića u Grabovcu pa leševe i kuću zapalili…”
|
Bosnić -a – 277 ubijenih u 2 svetskom ratu |
277 |
izvor:
***
Od 1991. do 2000. godine, porušena su i skromno podignuta spomen-obilježja žrtvama iz vremena Nezavisne Države Hrvatske. Nestala su tako i njihova imena – po drugi puta su ubijeni.
u predgovoru knjige pdf
Đuro Zatezalo ,
https://jadovno.com/tl_files/ug_jadovno/zatezalo-radio-sam-svoj-seljacki-i-kovacki-posao.pdf
Đuro Zatezalo
“Radio sam svoj seljački i kovački posao”
Svjedočanstva genocida
Srpsko kulturno društvo “Prosvjeta”
Zagreb, 2005.
Muzej žrtava genocida Beograd, je izadao pdf knjigu za Hrvatsku- Žrtve rata 1941-1945